Na današnji dan 6. siječnja 1288., točnije prije 735. godina potpisan je Vinodolski zakonik najstariji tekst hrvatskog srednjovjekovnog običajnog prava napisan na čakavskom dijalektu i starom hrvatskom pismu glagoljici.

Na taj dan u Novom Vinodolskom sastali su se krčki knez Leonardo i predstavnici devet vinodolskih gradova: Bakra, Bribira, Drivenika, Grižana, Grobnika, Hreljina, Ledenica, Novog i Trsata. Sastavili su i potpisali Vinodolski zakonik.

Zakonik se sastoji od 77 članaka u kojima su opširno razrađeni odnosi između slobodnih vinodolskih gradova i krčkih knezova napisanih na 14 pergamentnih listova. Naime, darovnicom hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. Vinodol je 1225. potpao pod vlast krčke vlastele. Slobodni seljaci nisu željeli postati kmetovi pa dolazi do sukoba koji traju sve do 1288., kada su Vinodolci priznali vlast otočkih knezova, a ovi su im učinili neke ustupke.

Iako je riječ o zakonu koji u prvom redu štiti interese feudalaca, Vinodolski zakonik sadržava novine iz različitih grana prava: upravnog, krivičnog i procesualnog, važan je spomenik starog hrvatskog običajnog prava. Zanimljivo je i to da se u njemu spominju i “prava žena”, što je bilo nezamislivo u ono vrijeme. Zakonik ujedno živo rasvjetljava sam proces feudalizacije u Hrvatskoj i dokazuje visoku razinu društvenog razvoja područja Vinodola u XIII. Stoljeću.

Do današnjih dana Vinodolski zakon jedan je od najproučavanijih pravnih dokumenta na svijetu, te je i dan danas predmet raznih istraživanja i tema stručnih radova kao važan spomenik hrvatske kulture. Tekst nije sačuvan u izvorniku, a najstariji rukopis (pohranjen u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu) pisan je glagoljicom u drugoj polovici 16. stoljeća.

Interpretacijski centar Bribir, jedan je od osam interpretacijskih centara Kulturno turističke rute Putevima Frankopana posvećen upravo Vinodolskom zakonu kao simbola pravice.