Search

Vinodolski zakonik i glagoljica

underline-wave.png

Vinodolski zakonik

Vinodolski zakonik najstariji je tekst hrvatskog srednjovjekovnog običajnog prava napisan na čakavskom dijalektu i starom hrvatskom pismu glagoljici.

underline-wave.png
im 1Davne 1288. godine točnije 6. siječnja u Novom Vinodolskom sastali su se krčki knez Leonardo i predstavnici devet vinodolskih gradova: Bakra, Bribira, Drivenika, Grižana, Grobnika, Hreljina, Ledenica, Novog i Trsata. Sastavili su i potpisali jedan od najstarijih poznatih dokumenta običajnog prava pod nazivom “Vinodolski zakonik”, napisan na čakavskom dijalektu i starom hrvatskom pismu glagoljici.
 
Zakonik se sastoji od 77 članaka u kojima su opširno razrađeni odnosi između slobodnih vinodolskih gradova i krčkih knezova napisanih na 14 pergamentnih listova. Naime, darovnicom hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. Vinodol je 1225. potpao pod vlast krčke vlastele. Slobodni seljaci nisu željeli postati kmetovi pa dolazi do sukoba koji traju sve do 1288., kada su Vinodolci priznali vlast otočkih knezova, a ovi su im učinili neke ustupke.
 
Iako je riječ o zakonu koji u prvom redu štiti interese feudalaca, Vinodolski zakonik sadržava novine iz različitih grana prava: upravnog, krivičnog i procesualnog, važan je spomenik starog hrvatskog običajnog prava. Zanimljivo je i to da se u njemu spominju i “prava žena”, što je bilo nezamislivo u ono vrijeme. Zakonik ujedno živo rasvjetljava sam proces feudalizacije u Hrvatskoj i dokazuje visoku razinu društvenog razvoja područja Vinodola u XIII. Stoljeću.
 
Do današnjih dana Vinodolski zakon jedan je od najproučavanijih pravnih dokumenta na svijetu, te je i dan danas predmet raznih istraživanjia i tema stručnih radova kao važan spomenik hrvatske kulture.
 
Tekst nije sačuvan u izvorniku, a najstariji rukopis (pohranjen u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu) pisan je glagoljicom u drugoj polovici 16. stoljeća. Prvi put ga je objavio Antun Mažuranić 1843. godine u časopisu Kolo. Josip Bodnjanski preveo je Zakonik na ruski, Wacław Alexander Maciejowski na poljski 1856. godine. A. M. Evreinova 1878. godine je u Petrogradu izdala fototipsko izdanje izvornika s latiničnom i ćiriličnom transkripcijom. Od pravnih povjesničara u novije ga je doba najviše istraživao Lujo Margetić. Od njega je na slavenskom jeziku starija samo Ruska pravda, sastavljana u razdoblju od 11. do 13. stoljeća.
 
Izvor: Dražen Krajcar / povijest.hr

Glagoljica

staroslavensko pismo nastalo sredinom XI stoljeća

underline-wave.png
Glagoljica Zagreb KathedralGlagoljica je staroslavensko pismo nastalo sredinom XI stoljeća koje se u hrvatskim krajevima zadržalo sve do 19. st. premda je već početkom 16. st. sve više potiskuje latinica. Glagoljica se javlja u dva oblika, kao: obla ili bugarska i uglata ili hrvatska. Kao autori glagoljice se najviše spominju Sv. Ćiril i Metod koji su pomoću glagoljice prevodili crkvene knjige na staroslavenski jezik.
 
Na tlu Vinodola je veliki broj isprava pisanih hrvatskim jezikom i glagoljicom. One su od značaja za sagledavanje društvenih, ekonomskih i kulturnih prilika kroz povijesni razvoj vinodolskog područja. Neke od njih možda i nemaju neku povijesnu vrijednost, ali su ipak izvor za poznavanje nekih osobina Vinodola i njegovih stanovnika u prošlosti; za poznavanje narodnih hrvatskih imena porodica, narodnih pravnih običaja, topografije, narodnih riječi, a osobito su vrijedne za upoznavanje starog hrvatskog jezika, a »kako većina glagoljških isprava potiče iz krajeva gdje je rabljena čakavština, to su od znatne vrijednosti po proučavanje toga našega hrvatskog narječja«…
 
Ivan Barbarić prof.
Skip to content