Frankopanski Drivenik
Drivenik, naseljen od kraja 8. stoljeća, prvi put se izričito spominje u Vinodolskom zakonu iz 1288. godine. U to vrijeme Drivenik je bio jedna od devet samostalnih vinodolskih općina koje su poslale svoje predstavnike na sastanak u Frankopan Novi. Na sastanku su ga predstavljali kapetan Dragoljub i stručnjaci za običajno pravo Mikula, Dragoljub i Pribiniga. Sredinom 13. stoljeća cijeli Vinodol, uključujući Drivenik, pao je pod vlast krčkih vladara, koji će se kasnije nazvati Frankopanima. Srednjovjekovna općina Drivenik protezala se od Hreljina na zapadu do granice s Grižanama, odnosno Belgradom u Polju na istoku. U to vrijeme, obala na kojoj se nalazila crkva sv. Jakova (danas Jadranovo) također je pripadala Driveniku. Na istočnoj granici često su se javljali sporovi između Drivenikana i Belgradaca, uglavnom oko prava ispaše na polju (Polje).
Pod Frankopanima, Drivenik je živio svojim feudalnim životom koncentriranim oko novoizgrađene tvrđave na Glavici. Ograničeni razvoj ove općine prestao je zbog prvih turskih provala krajem 15. stoljeća. Tada je, pod vlašću Bernardina Frankopana, cijeli Vinodol utvrđen, a na mjestu skromnije tvrđave Drivenik izgrađen je moderni renesansni dvorac koji je u nekoliko navrata spasio stanovnike ovog kraja.

Stranica Vinodolskog zakona u kojoj se spominju predstavnici Drivenika na sastanku u Novom: “Iz Drivenika, dragolubski kapetan i Mikula Dragolub i Pribinig”
Izvor: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

Drivenik Zrinskih
Drivenik je mijenjao vladare i prešao u ruke Zrinskih suverena tijekom 1570-ih, nakon što je Stjepan Frankopan iz Ozlja ostavio vinodolske posjede svojim nećacima. Vjerojatno su novi vlasnici po dolasku odmah dali do znanja da se “uprava promijenila”, o čemu svjedoči glagoljska kamena ploča iz 1570. godine, nekoć postavljena iznad ulaza u grad. Zrinski će vladati Drivenikom manje od stotinu godina, sve do zrinsko-frankopanske bune protiv bečkog dvora i pogubljenja Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana 1671. godine. Jedan od završnih činova pobune dogodit će se u Driveniku. Godine 1669. ban Petar Zrinski javno je izdao naredbu o podizanju oružanog ustanka protiv bečkog dvora. Imenovao je Franju Frankulina vinodolskim kapetanom i zadužio ga da pripremi ustanak. Frankulin je izdao naredbu svim vinodolskim kaštelanima, od Hreljina do Bribira, da se u nedjelju, 30. ožujka 1670., na polju podno Drivenika okupe na vojne vježbe, svi sposobni muškarci, dobro odjeveni i propisno naoružani, “počevši od gospodara kuće, do malog dječaka koji ima dvanaest godina”. Vojska od oko 2000 ljudi okupila se u Driveniku i Bakru, iako nikada nije pokrenuta. Prema narodnoj predaji, ostaci rovova i jaraka nastalih tijekom ove parade još se uvijek mogu vidjeti na polju.

Legenda o kozama
Stara narodna legenda zabilježena sredinom 19. stoljeća vrlo je vjerojatno povezana s dolaskom Drivenika u posjed obitelji Zrinski. Kaže da se nekada iznad ulaza u grad nalazio grb s likom skačuće koze. Susjedi su zadirkivali Driveničane nazivajući ih “kozama”. Uvrijeđeni Driveničani, umorni od zadirkivanja, konačno su uklesali grb.
Sasvim je sigurno da urezani grb nije prikazivao skačuće koze, već frankopanske lavove, vješto ili nespretno prikazane. Iako su Driveničani doista uklonili grb, sigurno to nisu učinili iz uvrede, već zasigurno zbog naredbi svojih novih gospodara, obitelji Zrinski, nakon što su preuzeli grad.

Glagoljska baština
Glagoljica se može pratiti na području Vinodola od 12. stoljeća nadalje. Čak i nakon što je Vinodol postao frankopanski posjed, glagoljska tradicija i upotreba narodnog jezika nastavili su se. Sudski službenici i bilježnici, koji su se nalazili u svakom od vinodolskih gradova, koristili su je za bilježenje pravnih normi i zemljišnih dokumenata, urbarijalnih odnosa itd. Svećenici ili glagoljaši koji su djelovali u svim vinodolskim župama također su bili važni za očuvanje glagoljice. Osim što su koristili glagoljske knjige prilikom služenja mise, kao pisari svakodnevno su koristili glagoljicu za sastavljanje dokumenata. Glagoljica je bila toliko raširena da su je koristili čak i novopridošli pavlinski svećenici.

Na području Drivenika pronađeno je nekoliko glagoljskih kamenih spomenika, od kojih su do danas sačuvana samo dva i oba se odnose na izgradnju dvorca. Od dokumenata sačuvano je nekoliko glagoljskih dokumenata o vlasništvu nad zemljištem i pravnih dokumenata nastalih u Driveniku, poput kupoprodajnih ugovora iz 1574. i 1614. godine. Posebno su zanimljivi zabilježeni granični sporovi između stanovnika Drivenika i stanovnika Grižane i Belgradac, koje bilježimo od sredine 15. do druge polovice 17. stoljeća.

Posada dvorca Drivenik bila je spremna za svaku nadolazeću opasnost. Slika prikazuje polovicu keramičkog kalupa za lijevanje projektila iz 17. stoljeća. Vidljiva su tri odljeva različitih promjera namijenjena za bedemski top i arkebuzu. Kalup je pronađen tijekom arheoloških istraživanja u sjeveroistočnoj kuli dvorca.
Izvor: Gradski muzej Crikvenice

Ostaci glagoljskog natpisa s ugraviranom godinom 1572.
Prema zapisima Mijata Sabljara, natpis se nalazio iznad ulaza u grad Drivenik. Sudeći po godini, natpis se veže uz datum kada je grad Drivenik došao u posjed plemićke obitelji Zrinski.
Izvor: Katalog Drivenik, Branko Fučić, 1995.