Sakralna baština

Iz bogate riznice župne crkve sv. Petra i Pavla izdvajamo renesansni reljef Bogorodice s Kristom ili Bijele Gospe, rad fjorentinskih majstora u bijelom mramoru, sliku Jacopa Palme mlađeg Pranje nogu, djelo visoke umjetničke vrijednosti, a značajni su i renesansna kustodija sa željeznom rešetkom iz 15. stoljeća i glavni mramorni oltar rad kipara Antonia Michelazzia. Crkvi sv. Petra i Pavla pripada i križ krbavskih biskupa tzv. Milonjin križ iz 13. stoljeća kojeg je u Vinodol donio biskup Modruša Krištafor, a čuva se u Rijeci.

Bribir je u 13. stoljeću bio u posjedu Frankopana, kada su njegovi predstavnici sudjelovali u donošenju Vinodolskoga zakona 1288., zatim grofova Celjskih, pa je bio kraljevski grad Matije Korvina, a potom ga je držala obitelj Zrinskih do 1671. godine i smaknuća Petra Zrinskoga u Bečkom Novom Mjestu.

Spomenuta župna crkva sv. Petra i Pavla trobrodno je barokno zdanje sa zvonikom na pročelju, izgrađena g. 1524. na mjestu stare crkve, o čemu svjedoči glagoljski natpis. Najvjerojatnije je postojala već u vrijeme donošenja Vinodolskoga zakona g. 1288., a vrlo vjerojatno i ranije. Proširena je, preuređena i barokizirana u prvoj polovici 18. stoljeća, ali su je zapalili skupa sa Starim gradom, općinom i školom četnici Dinarske divizije povlačeći se prema Rijeci krajem 1944. godine. Ona je jedina katolička crkva na cijelom tom području uništena od sljedbenika »vojvode« Draže Mihailovića, kada su izgorjeli i cjelokupni crkveni arhiv i knjižnica. Obnovljena je osamdesetih godina 20. stoljeća u doba župnikovanja Ante Cindrića.