Search

Novosti i zanimljivosti

underline-wave.png

Raritetni primjer revitalizacije

underline-wave.png

Malo primorsko selo Mavrići dio je nekadašnje Knežije Vinodolske, jedinstvenog kulturno-povijesnog područja s tipičnom organizacijom prostora s visokim zatvorenim kućištima, s portalima te kamenim kućama katnicama jednostrešnih i češće dvostrešnih krovova prekrivenih kanalicama. Tom periodu pripada i rijetko sačuvana građevina s okućnicom i karakteristikama arhitektonskih oblika kamenih svodova, nizu kamenih volti, na kojima počiva vanjsko stepenište s balaturom. Sagradila su ju tri brata Maravić, prema upisu u zemljišne knjige, daleke 1865. godine, a prema nekim vjerodostojnim pisanim izvorima i mnogo ranije.

Bila je to prva kuća od koje se kasnije razvilo selo, dok je danas to jedna od tri najsačuvanije kuće u Vinodolskoj kotlini, a sve zahvaljujući obitelji Mavrić, odnosno njezinom nasljedniku Leu Mavriću koji se upustio u obnovu kuće uz stroge konzervatorske smjernice, budući da pripada milju spomeničke baštine.

image

image

Želju za njezinom obnovom još 2009. godine iznijela je Leova majka Renata, kad je za potrebe podizanja kredita zatražila mišljenje Konzervatorskog ureda u Rijeci. Konzervatori su već tada pohvalili hvalerijednu namjeru za revitalizacijom kuće i ambijenta, navodeći u dopisu kako je riječ o raritetnom primjeru pučkog graditeljstva i organizacije prostora iz vremena nastanka, odnosno kući i okućnici čija je gradnja temeljena na izvornim tradicijskim i arhitektonskim karakteristikama starih jezgri, prvenstveno iskazanim zidarskim i klesarskim vještinama ondašnjih stanovnika.

– Kad sam prije 37 godina vidjela kuću, ostala sam zadivljena njenom arhitekturom, potpuno sačuvanim kamenim zidovima i svodovima te karakterističnom gradnjom onog vremena. Kredit tada nisam dobila jer je banka uvjetovala da kao nosilac kredita budem i vlasnik građevine, pa je adaptacija dočekala sina. Leovi baka i djed porijeklom su iz Mavrića, a tu kamenu kuću napravio je davnih godina svekrov prapradjed kad je stigao na ovo područje. Leova baka, moja svekrva, poklonila mu je tu staru, zapuštenu građevinu jer je Leo pokazao interes i volju da ju renovira – prepričava nam Renata Mavrić.

image

image

image

image
image
image

Leo je ispoštivao sve zahtjeve konzervatora te u potpunosti sačuvao staru gradnju koja je sada svjedok graditeljskog umijeća iz davnih vremena.

– Drvene dijelove kuće kao što su krovne i podne grede i daske te vrata i prozori, morali smo zamijeniti. Prema zahtjevima konzervatora prozori su obavezno morali imati šest okna, a na krovu je morao biti kupa crijep. Vrata su u starinskom stilu, sobe na katu imaju drveni pod, odnosno drvene daske koje leže na gredama… Na katu je dio poda popločen lijepim kamenim pločama koje su zadržane iz vremena gradnje kuće i predstavljaju pravi građevinski raritet onog vremena. Ovdje je nekada bila kuhinja s velikim ognjištem. Taj prostor u jednom je dijelu preuređen u kupaonicu sa prostranom tuš kabinom, dok je u drugom dijelu hodnik iz kojeg se ulazi u svaku sobu. Radi izgradnje prednjeg zida kupaonice upotrijebljen je suvremeni građevinski materijal. Isto je i kod manje kupaonice u prizemlju. Svi ostali zidovi u kući su autentični – opisuje Leo.

Posebna osobitost kuće su lijepe kamene volte u unutrašnjosti prizemlja kao i na ulazu u dnevnu sobu. U manjoj sobi na katu u zid je u visini struka ugrađena debela uglačana kamena ploča koja poput police viri iz zida. S obzirom na to da je to bio prostor manjeg hodnika iz kojeg se ulazilo na jedna vrata u kuhinju, a na druga u sobu, na tu ploču su žene odlagale brentu punu vode koju su za potrebe domaćinstva nosile na leđima sa izvora. Taj isti izvor i danas se nalazi na kraju sela.

image
image
image
image

Sa kamenih zidova Leo je sam otukao svu staru žbuku. Tada je angažirao arhitekta Marina Hajdukovića koji je napravio glavni projekt adaptacije kuće. Restaurator Velibor Đurđević iz tvrtke Terradecor određivao je koji će se dijelovi zida ožbukati, a koji će ostati neožbukani.

– Žbuka je slijedila liniju kamena, tako da ni jedan stari zid nije ravan, već ima reljefnu strukturu. Prije žbukanja trebalo je po fugama između kamena provesti elektroinstalaciju, a vodovodna instalacija odrađena je unutar jednog zida koji povezuje kupaonice i kuhinju – opisuje Renata, dodajući kako je pod dvora bio popločen starim kamenim pločama. Leo je micao taj kamen za potrebe izvođenja vodovodnih i elektroinstalacija, a kad su ti radovi bili gotovi, vratio je ga je nazad i doveo gotovo u prvobitno stanje.

Također, u prizemlju je bušen dio kamenog dijela stropa kako bi se ugradile spiralne stepenice koje vode na gornju etažu.

image
image
image
image

Po završetku građevinskih, drvnih i instalacijskih radova pozvana je dizajnerica interijera Kristina Raković, porijeklom Riječanka, koja živi i radi u Ljubljani. Sa željom da se izbjegne još jedna primorska kuća s plavo-bijelim detaljima, ona je interijer zamislila više u francusko-mediteranskom stilu, dakle bez jakih boja i bez puno namještaja. I obavezno s prirodnim materijalima.

Prevladavaju sve nijanse bež i smeđe boje, uz izminku trosjeda u boji kadulje.

Dizajnerica je određivala sve detalje u kući: drvene stropne grede koje su obojane u bijelo, pločice u kuhinji u boji terakote, uzidani dimnjak koji je u dnevnoj sobi crne boje, a “penje” se i kroz veliku sobu gdje je obojan u bijelo…

image
image
image
image
image

Gotovo svaki komad namještaja i dekorativnih detalja krije neku zanimljivu priču. U većoj spavaćoj sobi su veliki bračni drveni krevet izrađen po mjeri za Lea, budući da je visok gotovo dva metra, i starinski dvokrilni drveni ormar. Leo je obradio hrastove panjeve koji su ovdje u ulozi stolića uz krevet, dok se na otvoru u zidu smjestila lijepa kamena akt skulptura. Na drugom zidu grupirani su uokvireni dijelovi raznih čipki, dio je izvezla Renata, a dio njezina pokojna teta. Na klupici za odlaganje garderobe je starinski bijeli ukrasni jastučić izrađen u bogatom rišlje vezu.

Manja soba opremljena je željeznim krevetima u crnoj boji, starim drvenim dvokrilnim ormarom i dvjema starim pretapeciranim foteljama na kojima su mali bijeli ukrasni jastučići – također rad Renatine pokojne tete. Na zidu su, pak, dvije originalne slike s motivom Crikvenice.

image
image

Sve drvene radove na kući, uključujući i velika ulazna vrata u dvor izradio je stari majstor, stolar Ivan Babić, kao i kuhinjske elemente po nacrtu dizajnerice.

– Stara bijela drvena kredenca u kuhinji dar je moje sestrične koja je naslijedila kuću punu starog drvenog namještaja. Iz iste kuće stigli su i ormari u sobama, dok su pretapecirane fotelje u prizemlju i sobama iz kuće Leove prabake. Vinski kut sa bačvama Leo je sam složio – nabraja Renata.

U hodniku na katu je stari drveni boro kojeg je Leo dobio od pranone iz Mavrića, a na njemu je smještena i prastara crna pisaća mašina i foto album na stalku. Naime, Stara kuća Mavrić danas je namijenjena za najam, a cijeli proces obnove je dokumentiran te izložen kako bi se i goste moglo upoznati s poviješću ovog objekta.

Jutarnji List / Jelena Cvetko / FOTO: Marino Klement

Podijeli objavu:

Skip to content